Saraj proplaka pjesmom...

Zora i suton zaustavljeni u gradu.

Zagrljaj svjetla i tmine.

Ljubav?

Vjerovanje?

Spomenik snu jednom,

znamenje bijelog mramora,

kameni spavači

i tuga u voćnjaku.

Jauk u mahali razbi dan.

Okrvavljeno sunce

pluta nad ljiljanima.

Smrt u ogrtaču ljeta.

Rat.

Nikada objavljen.

Samo nastavljen.

Saraj bez himne proplaka pjesmom

i djecom pod trešnjinim drvetom.

Dijana Jelčić- Starčević 

Iz rukoveta gorkih stihova...

Neosvojiva sam

šapće vjetrom

surova i sjetna,

imenima izlomljena

zemlja jedna.

Nezadrživa sam,

hući klancem

visperna i hladna,

godinama izranjena

zemlja jedna.

Zemlja suza i jada.

a bila jednom zemlja jedna ničija

a vazda nečija

na granici,

u mirazu,

u virovitom jazu

vječnih klisurina,

u urliku vjetrova

na planinskim stazama,

u prkosu sinova

plemenita.

Zemlja jedna,

ženama šutljiva i nevesela,

vlastitim rodom odbačena,

tuđinskim neprihvaćena.

Zemlja jedna

šapće vjetrom.

Neosvojiva sam!

Jedna od pjesama iz neobjavljene zbirke "Pelin, rukovet gorčine"

Dijana Jelčić- Starčević

pjesme su pisane u vremenu rata na Balkanu.